Trbuhom za Parizom

Ovaj je post jedan od onih long time coming. Pariz sam posjetila još krajem travnja/početkom svibnja i otada mi je u planu napisati mali slatki pariški vodič, no obaveze, faks pa i odgađanja učinili su svoje. Ali evo ga sada. Mali vodič kojim ću pokušati predstaviti slatki Pariz. Evo ne znam što sve nisam probala tijekom ovog posjeta. Imala sam jako puno slastičarnica na listi pa sam neke trebala i izbaciti i ostaviti za drugi put, no sveukupno sam zadovoljna viđenim, i pojedenim. Kroasani, slatka peciva, kolačići i keksići na svakom uglu, imala sam osjećaj kao da se šetam po raju. To sve u spoju s predivnim gradom kao što je Pariz, njegovom arhitekturom, muzejima, rijekom, mostovima, atmosferom i sve u svemu lijepim vremenom, ostavilo je na meni jedan predivan dojam i jednu veliku želju za skorim povratkom u ovaj lijepi grad. Dugo mi je bila želja posjetit ga i mogu reći da je ispunio sva očekivanja. Do idućeg puta! A do tada, slatki prijedlozi su nanizani dolje.

Jacques Genin

Ova slastičarnica mi je bila apsolutni broj jedan na popisu. Jacques Genin na glasu je kao jedan od najboljih pariških slastičara i chocolatiera. Zanimljivo je da je već dugo poznat među pariškim hotelima i restoranima jer im spravlja raznorazne slastice, no tek je 2008. otvorio svoju vlastitu slastičarnicu u kvartu Marais. Malo je teže uočiti slastičarnicu jer je, koliko iznutra, toliko i izvana minimalistički uređena. Kada kročite unutra odmah ugledate vitrine pune pažljivo posloženih pralina i žele bombona. Meni kolača mijenja se svaki dan. Tako da na dan kada dođete možda nećete zateći ono što ste ciljano došli probati. Ja sam bila iznimne sreće pa je sve što sam htjela probati bilo na meniju. Prvo sam probala paris brest koji je možda čak highlight svega kušanog. Ajme meni što je to fino! Savršeni pâte à choux punjen kremom od paste praliné bio je simfonija za moje nepce. Okus i tekstura, sve se savršeno slagalo te je ovaj francuski klasik izvrsno izveden kod g. Genina. Također sam od suputnika taj dan probala tart od limuna i bosiljka koji je iznimno svježeg okusa, savršeno hrskave podloge, i nije presladak! Odličan je. Spoj limuna i bosiljka baš paše i preporučam ovaj tart svim ljubiteljima tarta od limuna. Htjela sam od kolača još probati ekler od čokolade, ali zbilja više nisam u sebi našla mjesta jer sam uz gore naručeno još i naručila vruću čokoladu uz koju sam dobila praline pa je i to trebalo nekako konzumirati. E sad, što se tiče vruće čokolade, imala sam ogromna očekivanja jer je Geninova vruća čokolada razvikana kao najbolja u Parizu i da je se obavezno mora probati. Ne mogu se odlučiti je li mi se svidjela ta vruća čokolada ili ne. Bila je jako gusta i ultra čokoladna, i fina je bila, ali imala je tu neku kiselkastu notu, koju znam da tamna čokolada zna imati, ali koja mi u tom trenutku nije u potpunosti odgovarala. Možda je to bilo do toga što me Paris Brest već toliko oduševio i zasladio pa nisam bila toliko uzbuđena oko vruće čokolade, a možda i jednostavno nije nešto što skroz odgovara mojim okusnim pupoljcima. Kakogod, nije to loša vruća čokolada, dobra je i fina, ali očekivala sam nešto drukčije. Da prijeđem na praline, one su bile super. Dvije sam probala, mislim da je jedna bila s ganacheom od limete, a druga s običnim tamnim ganacheom i obje su bile fine, kremaste i za ponoviti. Sve u svemu, kada me put opet odvede u Pariz, odvest će me i kod Jacquesa Genina.

Blé Sucré

Od posjećenih slastičarnica, ova je bila jedna od jeftinijih. Pod jeftino ne mislim da su cijene kao kod nas, ali jesu primjetno manje nego primjerice kod Jacquesa Genina ili Pierrea Herméa. No niža cijena nikako se ne preslikava na kvalitetu proizvoda ove slastičarnice. Posjetila sam je dvaput, prvi put da probam kroasan, za koji mnogi kažu da je najbolji u Parizu, i madeleinse, a drugi put da se opskrbim za izlet u Versailles te sam tada uzela brioche s malinama, kouign-amann i canelé. Kroasan zbilja zaslužuje titulu najboljeg. Predivno maslačast, lista se i topi u ustima, i još sam ga k tome uzela ujutro dok je još bio topao, kakva divota! Stvarno prefino nešto. Madeleinse sam ovdje probala jer ih je nahvalio David Lebovitz. Vrijedni su hvale. Naoko običan bikvitić, ali na griz odličan biskvitić. Mekan, prozračan, pun okusa maslaca i blagog okusa limuna za koji je zaslužna glazura. Tople preporuke. Brioche s malinama je također jako fin. Radila sam i sama nekad brioche, ali njihov maslac valjda da taj neki poseban okus koji učini cijelu razliku. A maline su uvijek dobra ideja pa tako i ovdje. Kouig-amann je pak pravo otkriće. Tako prostog izgleda, a tako odličan. Opisala bih ga kao karamelizirani kroasan okruglog oblika. Ovo mi se stavrno jako svidjelo i žao mi je što sam ga samo jednom jela, isto kao što mi je žao što nemam sliku njega. A canelé, ne znam. Htjela sam to probati jer kod kuće to ne mogu napraviti budući da nemam primjerene kalupe. Kolačić kao takav je ok, drukčiji nego bilo kakav drugi kolačić koji sam probala. Poput kakvog čvrstog, rupičastog i izvana karameliziranog pudinga je. Ok je, ali nisam bila oduševljena. No mnogi jesu oduševljeni pa vrijedi probati bar jednom.

Pierre Hermé

Kod Pierrea Herméa otišla sam isti dan kada sam i obavila razočaravajući posjet Laduréeu. Htjela sam probati macaronse iz oba ova mjesta, što sam i učinila, no potonji su me skroz razočarali. Zato, Pierre Hermé je pravi izbor! Macaronsi koje sam probala bili su Mogador (čokolada i marakuja), Montebello (pistacija i malina) i Mutine (mliječna čokolada i kokos). Sva tri bila su super super super, no možda me ipak najviše oduševio montebello. Macaronsi su sami po sebi fino mekani i sočni, i imaju dosta punjenja. Okusi su intenzivni i postoje svakojake kombinacije koje možete isprobati. Rado bih da sam imala mjesta još koji strpati u sebe, no trebala sam ostaviti još malko mjesta za croissant Isaphan. E taj kroasan je čisto savršenstvo. Spoj maline i ličija je pun pogodak. U kroasanu se nalati pasta od ličija i žele od malina, a cijeli kroasan još je posut dehidriranim malinama. Izvedba 5+ i da živim u Parizu svaki bih se drugi dan sladila tim kroasanom.

L'Eclair de génie

Christophe Adam vlasnik je ovih slastičarnica koje su se već poprilično raštrkale Parizom. Glavni proizvod ovdje je, naravno, ekler. I to toliko puno vrsta! Trebalo mi je, bez šale, deset minuta da se odlučim koje eklere nosim sa sobom, tako da sam za to vrijeme razgovarala sa super simpatičnom prodavačicom, a ona mi je još usput davala prijedloge. Rekla je da je ekler od slane karamele favorit među kupcima pa sam se odlučila za njega, a budući da je jedan ko nijedan, onda sam uzela još onaj od pistacije i maline. Oba su bila odlična! Nisam neki prevelik obožavatelj karamela, ok mi je, ali draži mi je recimo dulce de leche ako ćemo već ići tim karamelastim putevima. Međutim, ovaj ekler od slanog karamela bio je jako jako fin, krema taman slatka i slana, ma super sve u svemu. A onaj od pistacije i maline jer bio čak i mrvicu bolji jer obožavam kombinaciju pistacije i maline. Na dnu eklera nalazi se nešto poput marmelade od maline koja je prekrivena mousseom od pistacije. Di-vo-ta! Velika preporuka za ovu slastičarnicu. Znam da su u ljetnim mjesecima u ponudi imali i sladoled koji su posluživali u profiterolima. Ne znam hoće li s tim nastaviti i u zimskim mjesecima, ali se ne bih žalila i to probati.

Patrick Roger

Svatko tko je čuo za Patricka Rogera zna kakav je on majstor za čokoladu. Pratim njegov rad već godinama i naprosto me oduševljavaju njegove čokoladne kreacije, kako one u obliku pralina, tako i one u obliku skulptura. Nevjerojatno je kakva umjetnička djela taj čovjek stvori od čokolade. Od pralina sam probala dosta njih, no kako je prošlo mnogo vremena, a ja sam bila nemarna, nemam zapisano koji su sve okusi bili isprobani. No sjećam se da me oduševila pralina feuilleté i da su mi se jako svidjele one od kave i od limete. Također sam uzela jednu čokoladu sa 75% kakaa iz Svetog Tome i Principa. Čokolada je odlična, jako bogatog okusa, a nije prejaka, fino je kremasta dok se topi u ustima. Sve je stvarno jako fino. Prodavačice vam pomognu oko odabira svega i daju vam prijedloge, a budući da je izbora zbilja puno, meni je dobro došlo da mi netko izprezentira sve okuse i predloži nekoliko njih. Obavezno mjesto za posjet za sve čokoljupce.

Du Pain et Des Idées

Ovu pekaru posjetila sam zadnji dan, odnosno nekoliko sati prije odlaska na let natrag u Porto. Nagledala sam se na Instagramu tih pužića iz ove pekare da jednostavno nisam mogla a ne probati nešto iz nje. I tako sam došla rano ujutro s koferom, dok je još sve u pekari bilo toplo i dok je zrak mirisao po maslacu. Trebalo mi je dobrih četrdeset minuta da se snađem i nađem pekaru nakon izlaska iz metroa, no isplatilo se. Itekako se isplatilo. Uzela sam pužiće (nepotrebna umanjenica jer su zbilja veliki) od pistacije i čokolade te od krem sira i šumskog voća. My oh my, za ljubitelja slatkih punjenih tijesta kao što sam ja ovo je bila sreća nad srećama. Pužići su lisnati, dakle tijesto je nešto poput tijesta za kroasan, ali nije toliko lisnato, bar bih tako rekla. Punjenja su savršena i taman ih je količinski. Sve skupa se topi u ustima i uveseljava vas svakim novim grizom. Da sam bar sve iz ponude mogla probati. No ništa za to, ovako barem imam razlog za povratak.

I eto ga, to bi bilo to. Malo slatkih prijedloga za što slađi boravak u Parizu, gradu šećera, a neki kažu i ljubavi. Nadam se da će ovaj mali slatki vodič biti barem nekome od pomoći kada se odluči posjetiti ovaj divni grad prepun stvari za vidjeti i doživjeti. Do idućeg posta, au revoir et bon appetit!